Blato je dobilo ime po periodičnom jezeru koje se nalazilo na mjestu današnjeg Blatskog polja između Blata i Vele Luke. Melioracijom je jezero isušeno, ali mjestu je ostalo ime – Blato. Naime, na staroslavenskom blato označava vodenu površinu ili prostor oko nje.

Blato kao jedno od najstarijih mjesta smješteno u unutrašnjosti otoka bilo je sigurno zaklonište u slučaju gusarskih napada. Ne samo da je naselje imalo važan strateški položaj, već je bilo smješteno u blizini plodnih polja upravo zahvaljujući spomenutom jezeru koje bi zimi poplavilo, a ljeti presušilo i time osiguralo plodnu dolinu na kojoj se sijalo žito.

Kako se korčulansko gospodarstvo u prošlosti temeljilo na poljoprivredi, čije je središte bilo Blato, tako su i brojni plemići živjeli upravo tu. Izvan grada Korčule zaštićene zidinama živjeli su u kaštelima i utvrđenim kućama najčešće u obliku kule, koje se i danas mogu vidjeti.

Blatsko plemstvo i pučani sastajali su se u loži na prostranom trgu ispred crkve. Današnja loža sagrađena je 1700. godine, a zamijenila je staru koja se spominje već u 15. stoljeću. Zvonik ispred crkve sagrađen je u 18. stoljeću, a puškarnice u njegovim zidovima svjedoče da se i on koristio za obranu.

Jezero je isušeno velikim melioracijskim radovima, kada je i prokopan tunel do mora ukupne dužine 2 240m. To je bilo početkom 20. stoljeća, u vrijeme velikog gospodarskog rasta Blata. U to vrijeme sagrađeni su lukobran i riva u obližnjoj uvali Prigradici koja je bila izvozna luka za blatsko vino.

Blato je tada proizvodilo više od 1 000 vagona tržišnih viškova vina, a svjedoci prostranih vinograda su jedinstveni spomenici ljudskom radu – suhozidi ili „meje“. To su zidići građeni od prirodnog kamena koje možete vidjeti po svim okolnim blatskim brežuljcima. Njihova je svrha bila zadržati male količine obradive zemlje da ih ne bi odnijeli kiša i vjetar.  

Procjenjuje se da ukupna duljina suhozida na samom području općine Blato prelazi duljinu opsega Zemlje i iznosi približno 60 000 kilometara, odnosno ekvator i pol dužine.

1911. godine posađen je i drvored lipa Zlinje koji se proteže čitavom dužinom mjesta. Ovaj drvored je dug 1 kilometar i drugi je najduži drvored lipa u Europi – na prvom mjestu je čuveni berlinski Unter den Linden.

Međutim, blatske vinograde pogađa filoksera, štetnik koji napada korijen vinove loze, te počinje masovno iseljavanje iz mjesta koje je 1921.godine  imalo 8270 stanovnika.

Prema dostupnim podacima krajem 1924. i tijekom 1925. godine iz Blata je preko Prigradice otišlo preko 1200 ljudi. U početku se selilo u Južnu Ameriku, a kasnije u Australiju. Danas samo u Sydneyu živi triput više Blaćana i njihovih potomaka nego u samom Blatu.

Nakon II. svjetskog rata u Blatu se, uz poljoprivredu,  razvijaju industrija i turizam. Tvornica brodske opreme Radež danas je jedan od glavnih pokretača razvoja mjesta. Sve značajniju ulogu igra i turizam, osobito u segmentu obiteljskog smještaja u samom Blatu i obližnjim blatskim uvalama. Postupno se obnavljaju i zapušteni vinogradi i maslinici te i poljoprivreda ponovno postaje važan dio blatske ekonomije.