Malena mjesta na Korčuli, otoku sunca, najljepšeg mora na svijetu i jako fine hrane, prosječnom turistu nisu poznata niti dostupna poput samog grada Korčule. Pravim avanturistima i gurmanima mjesta poput Pupnata, Prižbe ili Blata nisu nepoznanica, dapače – naći će put do njih kao i do niza sela unutar otoka jer tamo… tamo se najbolje uživa. Pa kad još nađeš kakav OPG koji sam proizvodi povrće, moguće i meso za jela s jelovnika – e To je onda prava rapsodija.

Nakon što smo doletjeli zrakoplovom iz Zagreba za Dubrovnik te tamo na Lapadu proveli nekoliko predivnih dana – pisali smo o tome – katamaranom iz Gruža krenuli smo put otoka Korčule. Nakon manje od dva sata ugodne vožnje stižemo u grad Korčulu. Informacije radi, povratna karta za katamaran Dubrovnik-Korčula-Dubrovnik u drugoj polovici kolovoza iznosila je 50 € po osobi, što smatramo korektnom cijenom.

Korčula nas je dočekala osunčana i puna turista. I dok su neki na brojnim terasama uživali u skorom zalasku sunca, drugi su uz popularnu šetnicu punu restorana tražili svoje mjesto pod suncem – i nad tanjurom. Treći su, pak, pažljivo slušali vrlo stajliš turističku vodičicu koja ih je upoznavala s povijesti grada Korčule.

Ostali smo u gradu nekoliko sati pa smo unajmljenim automobilom otišli u naš smještaj na potpuno drugu, mirniju stranu otoka, u Prižbu. Njene uvale, malena trgovina i mir koji smo tamo imali bili su idealni za kupanje i odlaske na skrivene otočne uvale poput uvale Zvirinovik do koje se iz Prižbe dolazi nakon desetak minuta vožnje makadamskom cestom.

Naš mir prekinut je u nekoliko navrata – namjerno, da se razumijemo – pjesmom i zabavom. Tko normalan bi se bunio, pogotovo ukoliko se radi o nastupima uživo i kada su izvođači odlični. A bili su, srećom.
Prvo smo jednu večer bili u vrlo dobrom beach baru Ratak u Prižbi gdje vikendom nastupaju bendovi uživo, bilo je izvrsno. Cijene pića bile su korektne (točeni lager od pola litre koštao je 4 €) pa smo jedva našli slobodan stol. A rekli bi ljudi da se radi o vrlo mirnom mjestu, kad tamo… zabava do iza ponoći.

Na našem korčulanskom ljetnom užitku jeli smo u nekoliko restorana koji su, svaki na svoj način, posebni.

KONOBA MATE, Pupnat : U zagrljaju osmijeha, provansalskog ambijenta i hrane vrijedne Michelinove zvjezdice

Konoba Mate je iznimna u svakoj dimenziji koju nudi gostu – i to kako onom koji ovdje dolazi prvi put, tako i nekima od nas koji smo ovdje četvrti, peti put zadnjih desetak godina. Ova lijepa kamena kuća razvedenih terasa nudi na jednoj strani natkrivene stolove, dok na drugoj goste tek djelomično iznad glava miluje hlad traka vinove loze što se nadvijaju s jedne strane na drugu. Ovakav ambijent češće je viđen u Provansi ili na nekom idiličnom imanju u Toskani, nego u Dalmaciji, međutim konoba Mate očito je iznimka baš po svemu pa eto i po tome.
Dobitnica Michelinove zelene zvjezdice za održivost – većinu povrća i dio mesa te mliječnih proizvoda proizvode sami, kao i Michelin Bib Gourmand priznanja – konoba Mate upravo ove godine slavi 25 godina uspješnog rada. Sve su započeli gospođa Mirjana i njezin suprug Mate Farac, da bi sada to nastavila njihova djeca, sin i kćer Biljana Bibe Milina. Kad razmislimo, Bibe Milina i mora imati Bib Gourmand priznanje Michelina, pobogu.
Iako, ako je suditi po njenom kuhanju, okusi jela zaslužuju i znatno više. Dva su razloga za to – prvi je izvrsno svježe eko povrće koje iz vrta direktno do kuhinje (mi smo svjedoci, čak smo to snimili i u videu iznad) donosi Biljanina šogorica Ana Farac. I drugi je maestralno baratanje kuharskim tehnikama chefice Biljane Miline uz izvrsno poznavanje začinskog bilja kojeg ovdje, čak i uz sam restoran, ima u izobilju.

Kad smo kod voća, povrća i mliječnih proizvoda od koza s imanja konobe Mate, za predjelo nam je za stol stigao masterclass slaganja okusa i perfektnog ophođenja prema namirnici: pečeni patlidžan punjen svim blagom iz polja.

Smješkao nam se, dakle, na ovoj pečenoj lađici od patlidžana iliti balancane mediteranski chutney od paprika, luka i patlidžana, kao i ukiseljeni komorač kao i tikvice, pečeni komadići patlidžana, ukiseljeni kumkvat, ukiseljene mini rajčice, mrkvica i luk (oprostite ako smo nešto zaboravili) – dok je sa strane položen i kiselkasti gel od kapule, a na drugoj strani tanjura domaće maslinovo ulje i papar. Ovaj tanjur, tvrdimo, vrijedan je Michelinove zvjezdice.
Duboki okusi, a opet prirodni i posve očuvani, ukratko famozni. Da smo samo i ovo pojeli bili bismo presretni zbog ovog iskustva.
Naravno da to nije bilo sve, jer se tanjur pokraj našao ražnjić sočnih sezonskih smokava punjenih kozjom skutom pa omotanih u pancetu prepečenu na gradelama. Kremasto, elegantno – i najlipša Dalmacija u 3 poteza. Šah-mat. Bravo.

U videu iznad možete pogledati i glavna jela. Pašticadu prethodno našpikanu komadima pancete i mrkve krasio je bogati umak i društvo makaruna (28 €), dok je kombinacija raviola punjenih domaćih kozjim i kadulje (18 €) idealno kuhana, uz krasnu aromu kadulje.

Kako taj dan nismo pili vino zbog određenih zdravstvenih problema (situacija se popravila za nekoliko dana, ne brinite), kadulju smo kušali i u obliku domaćeg soka od kadulje. Biljana Milina, između ostalog, izrađuje i sirupe od začinskog bilja koje možete kupiti i za van. U tom shopu kraj terase pomažu i djeca, treća generacija obitelji. Ukoliko budete dobre sreće, možda vam Biljanin sin Roko odsvira i koji takt neke rock pjesme.
Imaju u shopu i džemove, likere i rakije, sve domaći uratci. Htjeli smo zaplakati kada smo shvatili da je sve od 2 decilitra naviše, a znate otprije da smo zrakoplovom (i bez check in torbe), pa nam dopuštaju samo pakiranja do 1 dcl. Tuga jer nismo mogli ponijeti nekoliko bočica za Zagreb bila je golema, no drugi put dolazimo autom. I imamo veliki prtljažnik.
Također, mogli bismo pisati hvalospjeve i za salatu od rajčice koja nam je poslužena uz raviole. Takvog okusa sjećamo se tek iz djetinjstva kod bake koja je imala svoj vrt. Ovi okusi zaslužuju i znatno više od Bib priznanja, međutim za to bi konoba Mate trebala proširiti kartu vina (koja ima odlična lokalna vina), pogotovo vinima na čaše – počevši s pjenušcima. Kao i proširiti i uniformirati servis, koji je trenutno odličan i šarmantan te vlada informacijama koje uspješno prenose gostima.
To bi, s druge strane, ovu priču promijenilo u smjeru za kojeg nismo sigurni želi li tim konobe Mate uopće krenuti. Jer ovaj put koji baštine već 25 godina je iskren, pun predivnih okusa i svakih godinu, dvije još bolji. Što bi gost mogao uopće više poželjeti…
Za kraj su nam se za pozdravnu fotografiju birajući smokve nasmiješile chefica Biljana Milina i majka Mirjana, a na odlasku nam je gospodin Mate dao taj tren ubrane jabučice prepune okusa. Kakav finiš, kakvo gostoprimstvo.

KONOBA ZLINJE, Blato na Korčuli: Sentiment konobe iz 1976. koja je i rodna kuća vlasnice

Katarina Donjerković današnja je vlasnica Konobe Zlinje u Blatu na Korčuli. U kući u kojoj se od 1976. nalazi restoran gospođa Katarina se i rodila – i to dvije godine nakon otvorenja. Od tada su se ovdje vlasnici izmjenjivali, dok su njezini roditelji bili vlasnici nekretnine. Kada se prije 12 godina dogodilo da su (pred)zadnji vlasnici izašli iz prostora, gospođi Katarini nedostajalo je zvuk nape ujutro, kako nam sama priznaje. Živjela je desetljećima uz te zvukove, uz šušur, manje i više poznate goste restorana (spomenimo tek slikara Edu Murtića i opernu divu Ružu Pospiš-Baldani). Tako je odlučila restoran preuzeti i od tada, dakle zadnjih 12 godina, stalno su otvoreni – svakog dana od 9 ujutro.
Uz tradicionalna jela koja se baziraju na ribi i mesu uveli su i pizzu kako bi lokalnom stanovništvu bili zanimljivi tijekom svih mjeseci u godini, što je posve razumljivo.
Gospodin Anthony, rođen u Australiji, dalmatinskih korijena, vrlo mlad se vratio živjeti u Blato te u konobi Zlinje radi kao konobar već godinama. Često ćete ga vidjeti kako za stol iznosi klasike dalmatinske kuhinje – dagnje na buzaru ili pak škampe i kozice sa žara, ali naša ideja je bila probati nešto drugo s popisa tradicionalnih jela.

Kao što možete vidjeti i u videu pri početku članka, vrlo su nam zanimljivi bili žrnovski makaruni s bakalarom i kaduljom. Interesantna kombinacija fine tjestenine s bakalarom. Jednako su dobri bili i njoki u pašticadi vrlo kvalitetnog mesa. Porcije su ovdje iznimno velike pa smo, iskreno, imali problema finiširati ih. Srećom, pomogao nam je izvrsni vrhunski Pošip vinarije Blato d.o.o.

Budući su glavna jela mahom korektnih 13 do 17 € uz ogromne porcije, konobu Zlinje smatramo vrijednom posjeta. Na koncu smo vidjeli i knjigu utisaka koju je sjetno prelistavala vlasnica Katarina Donjerković, sjećajući se kada je na skalama sjedila i gledala kako gosti uživaju u dugim i veselim večerama ovdje, u 85. ulici u Blatu. Tradicija se nastavlja i to je izvrsno.

BLATO d.o.o.: Večer malostonskih kamenica, miljevačkog pršuta i blatskih vina uz glazbu uživo

I našu posljednju večeru na Korčuli sačuvali smo za Blato. Ovaj put privukla su nas poznata nam vina vinarije Blato d.o.o.
Pijemo ih često i u Zagrebu, znamo od njih naručiti i plate za razne evente jer uvijek imaju pouzdane vrhunske dobavljače. Ono što dobijemo uvijek je u najmanju ruku odlično.
Jednako tako bilo je i te večeri na proslavi hedonizma u kušaonici i shopu vinarije Blato d.o.o. Pozvali su Blaćani u goste suradnicu iz Putnikovića, gđu Đuračić koja uzgaja slasne kamenice. Otvarala ih je u kušaonici tik pred početak ove vesele večeri. Zrakom se širila plemenita mineralnost i arome mora, a čekao je Pošip, kako svježi vrhunski, tako i odležani Težak – možda i ponajbolji partner kamenica (i sam mineralan i kremozan, slojevit).

Vrhunska vina Blato d.o.o. jedan su od najboljih omjera cijene i kvalitete. Koštaju uglavnom od 10,50 do 12 €, osim Težaka koji košta oko 17,50 €. Te cijene su zapravo fantastične, budući je Blato d.o.o. uspjelo postići visoku razinu palete vina, a probali smo ih gotovo sve – čak i vrlo zanimljivu autohtonu sortu Cetinku.

Rezao se tu večer i miljevački pršut, pa uz njega izvrsni odležani sir i masline što idealno odgovara crnim sortama koje nudi Blato d.o.o.

Velika terasa kušaonice Blato d.o.o. vinarije bila je prepuna ljudi. Ne čudi, jer osim izvrsne kombinacije hrane (kamenice su bile mesnate i radikalno svježe, a pršut dostojan visoke razine užitka) i odličnih vina, nastupala je i grupa Marinero. Svirali su uglavnom dalmatinske pjesme i to fenomenalno. Ne sjećamo se kada smo zadnji put toliko uživali u glazbi uživo.

Izvor: https://www.eatoutzagreb.com/putopis/na-korculi-smo-najbolje-jeli-u-malenim-mjestima/