Gastronomija i autohtoni, tradicionalni kolači dio su povijesti koji povezuje Dalmaciju, otoke i hrvatsko iseljeništvo. Proteklih stoljeća Hrvati su masovno iseljavali s otoka zbog života u neimaštini i potrebe za normalnim životom, koji su bili primorani potražiti izvan Lijepe naše.

U vremenima velike neimaštine kada su materijalna dobra bila nedostupna za ponijeti jedino što im je preostalo ponijeti u nepoznati daleki svijet bili su okusi, mirisi i uspomene na svoj rodni kraj. Pa je tako velik dio njih i ponio i uspomene na jela koji su ih vraćali u djetinjstvo i u mjesta u kojima su odrasla.

Odlazeći nadali su se boljem životu i nadali se da neće zaboraviti mjesto iz kojeg su otišli. Među mnogobrojnim uspomenama i sjećanjima ponijeli su i sjećanje na blatsku lumbliju, njen okus i miris.

Blatska lumblija ima posebnu simboliku koja je zasigurno bila prisutna i u svijesti ljudi koji su tih davnih godina odlazili. Lumblija se u Blatu tradicionalno radila u vrijeme blagdana Svih svetih i radila se u spomen na pokojne. Kolač je nastao prije 200 godina na Korčuli, za vrijeme Napoleona.

- Najviše blatskih iseljenika nalazi se trenutno u Australiji. Nažalost mislim da djeca i unuci naših iseljenika, treća i četvrta generacija, više ni ne govore svoj hrvatski jezik, a pogotovo blatski - ispričao je autor knjige ''Blatska trpeza'', Rade Kaštropil.

bltrpeza.

- Blaćani su oduvijek iseljavali, a u trenutcima te velike neimaštine kada su odlazili, nosili su okuse i mirise svoga kraja. Blatska lumblija tako je zaštitni kolač iseljenika. Kolač se radio od jesenskih plodova koje je tada moglo imati gotovo svako kućanstvo, a tradicionalni se recept, stariji više od 200 godina, razlikuje od kuhinje do kuhinje - kazala je Ivana Sardelić, ravnateljica ustanove u kulturi ''Blatski fižuli''.

Simbolika blatske lumblije poznata je i danas kao kolač nezaborava, kolač sjećanja. Prve generacije koje su odlazile iz Blata ponijele su uspomenu na taj kolač sjećanja koji ih je zasigurno podsjećao na rodni kraj i na sve one koje su tamo ostavili. Pa su nastojali i taj običaj zadržati u svom novom okruženju.

Recept tradicionalne blatske lumblije tijekom stoljeća se modificirao pod utjecajem kulture i gastronomije zemlje u kojoj su se nalazili hrvatski iseljenici, ali simbolika nezaborava i sjećanja ostala je prisutna i u trećoj generaciji koja još uvijek njeguje izradu ove tradicionalne slastice, ali prema receptu koji se s vremenom ipak promijenio.

U želji da se zadrži izvorna receptura, da se ne zaboravi ishodište tog gastronomskog unikata želja Blaćana je uz pomoć modernih tehnologija približiti recepturu i postupak izrade svima onima koji su daleko od otoka i Hrvatske, a imaju preko svojih predaka poveznicu s Blatom, preko sjećanja, fotografija, ali i same blatske lumblije.